KULTIRNO POVIJESNE ZNAMENITOSTI VARAŽDINSKIH TOPLICA

Zahvaljujući izdašnom izvoru termalne ljekovite vode ljudi ovdje obitavaju i liječe se počevši od paleolitika kontinuirano kroz sve kulturne epohe.

Crkva Sv. Martina

Jedna od najstarijih građevina u Varaždinskim Toplicama čiji zvonik dominira naseljem sagrađena je u XV. stoljeću na temeljima srušene starije crkve. U XVIII. stoljeću je barokizirana tako da danas o gotičkom slogu svjedoče tek elegantni ukrasni potpornjaci s vanjske strane građevine.

Godine 1765. crkva dobiva orgulje iz radionice glasovitog Antoniusa Römera iz Graza, a poslije 1880. godine dobiva dva mramorna oltara iz Zagrebačke katedrale, remek djela baroknog kiparstva, rad Francesca Robbe, jednog od najpoznatijih baroknih kipara na tlu Hrvatske i Slovenije. Zajedno sa orguljama oltari čine iznimni barokni ambijent.

ORGULJE U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA

Barokna obnova župne crkve Sv. Martina zaokružena je 1765. g. s nabavom orgulja. Orgulje su rad glasovitog graditelja orgulja Antoniusa Römera iz Graza, koji je u to vrijeme dosta radio za područje Hrvatske. Srećom i zaslugom niza topličkih župnika ove orgulje su ostale sačuvane.

U ove orgulje upravo je bio zaljubljen prof. Ladislav Šaban, najbolji poznavatelj orgulja u Hrvatskoj, koji je uz ostalo, zapisao: "Čisti orguljski zvuk nepatvorenog baroka, kakav i pripada u barokni ambijent topličke crkve."

Temeljitu obnovu orgulja 1993. izveo je njemački graditelj i restaurator orgulja Wolfgang J. Braun pa su zahvaljujući tome Varaždinske Toplice uključene u program "Varaždinskih baroknih večeri."

ROBBINI OLTARI U ŽUPNOJ CRKVI SV. MARTINA

Francesco Robbe (1698.-1757.), najbolji barokni kipar na tlu Slovenije i Hrvatske, izradio je nekoliko mramornih oltara, remek-djela baroka, za zagrebačku katedralu i crkvu Sv. Katarine. Poslije potresa 1880., kod preuređenja katedrale, Robbini oltari su odstranjeni iz katedrale. Oltari Sv. Katarine i Sv. Barbare, koje je svojedobno naručio Kaptol zagrebački, preuzeo je Kaptol i darovao ih topličkoj župnoj crkvi.

Oltar Sv. Katarine postao je u Toplicama oltarom Sv. Martina (glavni oltar). Impresivno djeluje reljef s prikazom mučeništva svetice. Tu su i kipovi Sv. Filipa Nerija i Sv. Stjepana Prvomučenika. S ova dva oltara manjkaju kipovi Sv. Andrije i Sv. Franje Saleskog, koje je Kaptol dao u župnu crkvu u Sisku.

STARI GRAD

Kako bi zaštitio svoj posjed, vlasnik Toplica, zagrebački Kaptol, 1376. godine uz župnu crkvu gradi kaštel (utvrdu). Tijekom XVI. stoljeća u vrijeme turske opasnosti dograđuje se kulama, grabištem kojeg je punio potok termalne vode i lančanim mostom. Uz tri ugaone kule dobiva još istočnu i zapadnu. Prestankom Turske opasnosti, 1695. godine kaštel je pregrađen u barokni dvorac i postaje prvi kupališni hotel. U XVIII. stoljeću zatrpano je okolno grabište, a krajem XIX. stoljeća pročelje Starog grada obnovljeno je u neogotičkom stilu.

U dvorištu kaštela s impresivnim baroknim trijemom je lapidarij - zbirka rimskodobnih kamenih iskopina. Nasred dvorišta je kamena kada u kojoj je danas zasađeno cvijeće.

U Starom gradu danas je smješten Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica kojeg je 1937.g. osnovao toplički ljekarnik i polihistor mr. ph. Josip Čabrian. Zavjetni žrtvenici nimfama i drugim božanstvima, reljefi Nimfeja iz 2. stoljeća, ploča imperatora Konstantina Velikog, muzejski su eksponati koji svjedoče o neprekinutom kontinuitetu obitavanja i liječenja u Varaždinskim Toplicama.

AQUAE IASAE - RIMSKA JAVNA ARHITEKTURA 1.- 4.ST.

Na području današnjih Varaždinskih Toplica, uz termalni izvor ljekovite vode, nalazilo se od 1.- 4.st.značajno rimsko naselje Aquae Iasae. Javni dio rimskog naselja nalazio se na najgornjoj terasi topličkog brežuljka (današnji park), stambeni dio na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju ustanovljeni su obrtničko-trgovački i sajamski objekti (adresa). Zahvaljujući arheološkim iskopavanjima i istraživanjima koje od 1953. godine provodi Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu, u današnjem parku otkriven je kompleks rimske javne arhitekture (1.- 4.st.). Sastoji se od kupališnog dijela koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Kip božice Minerve s postamentom pronađen je 1967. godine na samom ulazu u hram.

Specifični uvjeti tla oko izvora termalne vode, odnosno sedrene naslage, uvjetovali su dobru sačuvanost rimske arhitekture, tako da je ovaj kompleks jedan od najbolje očuvanih lokaliteta u Hrvatskoj.

Termalna sumporna voda koja izvire na prostoru današnjeg parka izuzetno je ljekovita, temperature 58 oC, a dosadašnja saznanja ukazuju na korištenje istog izvora više od 2000 godina, od pretpovijesti do danas kada se iz istog izvora snabdijeva i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju.

Istraženi dijelovi rimske arhitekture nalaze se unutar gradskog parka, odnosno kupališnog perivoja koji je osnovan 1820. godine te se u to vrijeme sastojao od dva dijela : dekorativnog vrta s paviljonom vrela i glazbenim paviljonom u parteru (danas arheološki lokalitet) i pejzažnog perivoja na padini brijega koji u gornjim dijelovima prelazi u park šumu. Portal na ulazu u perivoj podignut je 1865. godine, a ukrašen je ulomkom reljefa nimfe i rimskim natpisom te sa dva mramorna lava s ribljim repovima.

ARTEFAKTI

Zahvaljujući izdašnom izvoru termalne ljekovite vode ljudi ovdje obitavaju i liječe se počevši od paleolitika kontinuirano kroz sve kulturne epohe.

Kapela Sv. Duh

Na ostacima župne crkve koju su uništili Tatari 1242. godine sagrađena je kapela koja je 1774. godine barokizirana.

Kapelu je do XIX. stoljeća okruživalo groblje, a tu je pokopan i Antun Kukuljević Sakcinski.

Pučka kupelj

Kako bi se razdvojio puk od otmjenijih gostiju u "Gornjem mjestu", sagrađena je 1844. godine pučka kupelj u "Donjem mjestu". Kraj kupelji podignuta je i pučka gostionica, sada motel "Tonimir".

Seoska kuća

Seoska drvena kuća iz 1801.godine napravljana od hrastovih brvana, spomenik je hrvatskog pučkog graditeljstva. Danas se u kući nalazi etnografska zbirka Zavičajnog muzeja.

Kip Sv. Ane

Kasnogotički kip Sv. Ane koja drži dijete - Mariju, kvalitetna je kamena skulptura iz XV. stoljeća. Nalazila se u istoimenoj kapeli u Dugoj ulici koja je početkom XIX. stoljeća srušena.

Kuća Kirinić

Najstarija toplička stambena zgrada iz 1526. godine sa sačuvanim unutarnjim kasnogotičkim prostorom, sa sjeverne strane je prizemnica, a sa južne dvokatnica.

Pil Sv. Fabijana i Sebastijana

Zavjetni stup (pil) iz 1772. godine spomen je na vremena kad su Varaždinske Toplice bile ugrožene od kuge.

Stara školska zgrada

Najstarija toplička školska zgrada potječe iz 1765. godine, a danas se njome koristi kulturno-umjetničko društvo "Toplice".

Lovrina kupelj

Zgrada je sagrađena 1871. godine za potrebe smještaja konjskih zaprega kupališnih gostiju. Početkom XX. st. preuređena u lječilišni hotel. Karakterizira ju lijepo unutrašnje dvorište.

Konstantinov dom

Najstariji dio modernog lječilišta. Zgrada iz 1779. godine, ali njezin izgled promjenjen brojnim pruređenjima. Do 1954. godine zgrada je imala tornjić s kupališnim signalnim zvonom.