POVIJESNE ZNAMENITOSTI GRADA VARAŽDINSKE TOPLICE

Prirodni dar - izdašni izvor termalne vode - odredio je Varaždinskim Toplicama položaj, dao im ime i uvjetovao kontinuitet obitavanja i liječenja ljudi kroz sve kulturne epohe. Najnovije su znanstvene spoznaje da je ovdašnja izvorna voda zapravo povratna voda, tako zvano uzlazno vrelo. Njegov se mehanizam zasniva na hidrostatskom tlaku i zakonu spojenih posuda. Kišnica koja ponire na sjevernim padinama Kalničkog gorja prolazi slojevima trijaskih dolomita: spušta se do oko 1.400 metara ispod razine mora i njezino kretanje prema površini dugo oko 5 kilometara, traje približno 20.000 godina. Temperatura vode je na izvorištu 58 °C, kapacitet je do 2 milijuna litara dnevno.

Ljudi ovdje obitavaju i liječe se od pamtivijeka. U spilji Gradišće nađeni su ostaci pračovjeka stari oko 100.000 godina. U III. st. prije Krista ovdje su živjeli panonski Jasi, po kojima su Rimljani ovo mjesto prozvali Aquae Iasae. U to vrijeme Toplice su značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte Gornje Panonije. Krajem III. st. Aquae Iasae su opustošene u provali Gota, a početkom IV. st. obnavlja ih imperator Konstantin Veliki.U srednjem vijeku Toplice postaju posjed Zagrebačkog Kaptola i to ostaju više od osam stoljeća. Ime naselja Toplissa - latinizirani hrvatski naziv kaže da lječilišna tradicija ni tada nije prekinuta.

Počeci modernog kupališnog lječilišta vezuju se pak uz liječnika Ivana Krstitelja Lalanguea, luksemburžanina rodom, koji u drugoj polovini XVII. st. djeluje u Varaždinu i postaje osnivačem hrvatske medicinske literature. Moderno lječilište u pravom smislu djeluje od 1820., kada se uvodi stalni liječnički nadzor (od 1838. i stalni kupališni liječnik). Početkom XX. st. Toplice su se svrstale među uglednija srednjoeuropska termalna lječilišta - čemu teže i danas.

AQUAE IASAE - RIMSKA JAVNA ARHITEKTURA 1.- 4.ST.

Na području današnjih Varaždinskih Toplica, uz termalni izvor ljekovite vode, nalazilo se od 1.- 4.st. značajno rimsko naselje Aquae Iasae. Javni dio rimskog naselja nalazio se na najgornjoj terasi topličkog brežuljka (današnji park), stambeni dio na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju ustanovljeni su obrtničko-trgovački i sajamski objekti (adresa). Zahvaljujući arheološkim iskopavanjima i istraživanjima koje od 1953. godine provodi Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu, u današnjem parku otkriven je kompleks rimske javne arhitekture (1. - 4.st.). Sastoji se od kupališnog dijela koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Kip božice Minerve s postamentom pronađen je 1967. godine na samom ulazu u hram.

Specifični uvjeti tla oko izvora termalne vode, odnosno sedrene naslage, uvjetovali su dobru sačuvanost rimske arhitekture, tako da je ovaj kompleks jedan od najbolje očuvanih lokaliteta u Hrvatskoj.

Termalna sumporna voda koja izvire na prostoru današnjeg parka izuzetno je ljekovita, temperature 58 oC, a dosadašnja saznanja ukazuju na korištenje istog izvora više od 2000 godina, od pretpovijesti do danas kada se iz istog izvora snabdijeva i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju.
Istraženi dijelovi rimske arhitekture nalaze

STARI GRAD

Kako bi zaštitio svoj posjed, vlasnik Toplica, zagrebački Kaptol, 1376. godine uz župnu crkvu gradi kaštel (utvrdu). Tijekom XVI. stoljeća u vrijeme turske opasnosti dograđuje se kulama, grabištem kojeg je punio potok termalne vode i lančanim mostom. Uz tri ugaone kule dobiva još istočnu i zapadnu. Prestankom Turske opasnosti, 1695. godine kaštel je pregrađen u barokni dvorac i postaje prvi kupališni hotel. U XVIII. stoljeću zatrpano je okolno grabište, a krajem XIX. stoljeća pročelje Starog grada obnovljeno je u neogotičkom stilu.

U dvorištu kaštela s impresivnim baroknim trijemom je lapidarij - zbirka rimskodobnih kamenih iskopina. Nasred dvorišta je kamena kada u kojoj je danas zasađeno cvijeće.

U Starom gradu danas je smješten Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica kojeg je 1937.g. osnovao toplički ljekarnik i polihistor mr. ph. Josip Čabrian. Zavjetni žrtvenici nimfama i drugim božanstvima, reljefi Nimfeja iz 2. stoljeća, ploča imperatora Konstantina Velikog, muzejski su eksponati koji svjedoče o neprekinutom kontinuitetu obitavanja i liječenja u Varaždinskim Toplicama.kog parka, odnosno kupališnog perivoja koji je osnovan 1820. godine te se u to vrijeme sastojao od dva dijela : dekorativnog vrta s paviljonom vrela i glazbenim paviljonom u parteru (danas arheološki lokalitet) i pejzažnog perivoja na padini brijega koji u gornjim dijelovima prelazi u park šumu. Portal na ulazu u perivoj podignut je 1865. godine, a ukrašen je ulomkom reljefa nimfe i rimskim natpisom te sa dva mramorna lava s ribljim repovima.ečilišta vezuju se pak uz liječnika Ivana Krstitelja Lalanguea, luksemburžanina rodom, koji u drugoj polovini XVII. st. djeluje u Varaždinu i postaje osnivačem hrvatske medicinske literature. Moderno lječilište u pravom smislu djeluje od 1820., kada se uvodi stalni liječnički nadzor (od 1838. i stalni kupališni liječnik). Početkom XX. st. Toplice su se svrstale među uglednija srednjoeuropska termalna lječilišta - čemu teže i danas.